понедељак, 5. октобар 2020.

-Globalizacija⁉️📊

O Globalizaciji.                 

Globalizacija je učestali, karakterističan, bazični proces sveopšteg međusobnog povezivanja na planetarnom nivou u političkom, ekonomskom, pravnom, tehničko-tehnološkom, komunikacijskom, informativnom, kulturnom smislu. 

Kao nevidljiv i buran proces, globalizacija se vidi i shvata na različite načine. I za shvatanje prednosti i eventualnih nedostatka procesa globalizacije neophodno je prethodno utvrditi i razumeti njen pojam i njeno delovanje.

David Held je podelio učesnike u diskusiji u tri škole mišljenja: Skeptici, hiperbolisti i transformacionalisti.

1. Skeptici:

    Oni ne veruju u globalizaciju, neosporivo je da ima i takvih. Tvrde da se savremena globalizacija razlikuje od prošlosti samo po intezitetu interakcije među narodima. Oni se slažu da postoji više kontakata između država, ali tvrde da svetska ekonomija nije dovoljno integrisana da bi predstavljala globalizovanu ekonomiju. 

Razlog je taj što se trgovina odvija u okviru 3 regionalne grupe (Evropa,Azija, S.Amerika).

Mnogi se više  bave procesima regionalizacije-pojave jakih finansijskih i trgovinskih blokova.


2.Hiperblositi:

    Suprotan stav od skeptika. Smatraju da je globalizacija realan fenomen čije se posledice mogu svuda osetiti. Japanski autor ,,Keniči Ome,, smatra da globalizacija vodi ka svetu bez granica. Smatra se da pojedinačne zemlje nemaju kontrolu nad svojom ekonomijom zbog ogromnog porasta međunarodne trgovine. Građani uviđaju da političari imaju ograničenu moć pri rešavanju ovih problema i gube veru u postojeće sisteme vladavine. 


3.Transformacionalisti:

    Globalizaciju vide kao centralnu silu. Smatraju da trenutni nivo globalizacije ruši granice između ,, internog i eksternog.'' Shvataju globalizaciju kao dinamičan i otvoren proces koji podleže raznim uticajima, dvosmeran protok slika, informacija. 


Tu dolazimo do još jedne definicija koja kaže da je globalizacija decentralizovan proces koga karakterišu povezanost i kulturni tokovi koji deluju u velikom broju smerova.


Neosporivo je da globalizacija menja prirodu našeg života. Društva doživljavaju veliku i duboku transformaciju. Menja se način razmišljanja, stavovi, vrednosti, ponašanja. Ona dovodi do uspona individualizma. Svedoci smo pomeranja ka novom individualizmu u kome ljudi moraju aktivno da učestvuju u izgradnji svog života. Globalizacija prisiljava ljude da žive na otvoreniji način, da neprestano reaguju na ambijent koji se itekako menja. Primer toga može biti širok spektar situacija, obrazaca... Ako pogledamo ispred pomenuti obrazac rada i uzmemo ga za primer videćemo da je nekad bilo uobičajeno da ljudi tokom perioda od nekoliko decenija rade za istog poslodavca, a danas sve više pojedinaca gradi sopstvene karijere. Takođe su žene postale veliki deo radne snage. Što se tiče popularne kulture, neki izražavaju zabrinutost da globalizacija vodi ka uspostavljanju globalne kulture u kojoj će vrednosti najmnoćnijih i najbogatijih pregaziti snagu lokalnih običaja. Prema ovakvom gledištu globalizacija predstavlja oblik kulturnog imperijalizma u kome se vrednosti i pogledi na svet karakteristični za zapad agresivno šire, i guše individualne nacionalne kulture. 

Veze sa tradicijom su oslabile, čovek se identifikuje refleksivno, situaciono, kao ličnost otvorena za budućnost. Ali istina je da se naš ,,odbegli svet'' nepovratno i bez premca nezaustavljivo menja. Jedino što nam je činiti to je da povratimo kontrolu nad našim sopstvenim odbeglim svetom, prilagođavajući se, jer dejstvo globalizacije se ne može niti uništiti niti zaustaviti. O tome Gidens detaljno govori u svojoj knjizi ,,Odblegli svet'' koja je neverovatna za objektivnije sagledavanje procesa globalicije i njegovog uticaja na naše živote. Razočaranje je što nas u istoj ostavlja bez direktnog odgovora kako da povratimo upravu nad odbeglim svetom, ali je kjuč u celom delu i u prilagođavanju kakvo nam je nametnuto. A ne osporava se ni po jednom pitanju da proces utiče na sve nas. To je opšta istina. 


O globalizaciji se može postaviti hiljadu i jedno pitanje na koje zasigurno postoji jos tri puta više odgovora i još toliko različitih forma. Zato je i zanimljiva. Zato je i kompleksna. Globalizacija ima svoje naličje, svoju lošu stranu, svoje dobre strane ali i svoju senku. Da bi razumeli pozitivne strane zasigurnio se moramo osvrnuti i na negativne aspekte ovog nezaobilaznog procesa, koje moraćemo priznati ima dosta. 

Najveći izazov sveta na početku dvadeset prvog veka je nejednakost, u okviru i između društva . A nejednakost je veća i raste.

Problem nejednakosti izdražava se u tome što se ona pojačava, povećava, što je jaz između bogatih i siromašnih veći, što je svetsko bogatstvo koncentrisano u rukama malog broja ljudi. Samim tim se načinje i tema, odnosno pitanje multinacionalnih korporacija kojima se zasigurno može posvetiti jedan poduži esej, prvom prilikom.


Takođe možemo otvoreno govoriti o globalizaciji i riziku. A pojam rizik je neodvojiv od ideje verovatnoće i neizvesnosti. Zapravo se ne može reći da neko nešto rizikuje ako je ishod onog što je preduzeo potpuno izvestan, zar ne? Elem, ljudskom društvu ne prete samo spoljašni rizici već i proizvedeni odnosno stvoreni rizici. Dakle, naše intervencije na svet prirode. Ovih dana u vreme pandemije covid19 satelitski snimci pokazuju mnogo manje smoga i zagađenosti vazduha. Kakav apsurd, pandemija, izolacija - ograničeno kretanje je uticalo da vazduh bude čistiji. 

Dakle globalno rizično društvo, odnosno sveopšti i brzi napredak tehnologije primoravaju nas na brzo prilagođavanje i reagovanje. U suprotnom nastoje globalne posledice. 

Globalizacija u doba korone pokazuje negativne aspekte i označava nagativne posledice sveopšte povezanosti. Korona neće značiti kraj globalizacije, nego njeno usporavanje, preispitivanje i određene promene. 

Da li će korona uticati na globalnu mobilizaciju čovečanstva u cilju zaštite zdravlja čoveka, da li će se globalni napori u nauci odraziti na pronalazak leka, ostaje nam da se pitamo i da vidimo. O pandemiji se može dosta razmišljati u kontekstu globalizacije.


''Posmatrano sa druge strane proces globalizacije svetskog tržišta , praćen procesom konvergencije makroekonomskih i razvojnih politika pojedinih zemalja i grupa zemalja i homogenizacijom institucionalnih i zakonskih osnova njihove privredno sistemske regulative,predstavlja dominantnu karakteristiku razvoja savremenih privreda. ''

   

    Svetska ekonomska scena je ulaskom u poslednju deceniju 20-og veka poprimila drugačiji oblik. Period posle 1990. godine može se posmatrati kao veoma važan u kome su se desile značajne i duboke, pre svega ekonomske promene na svetskom nivou, ali i politički, tehnološki i poslovni zaokreti koji su doveli do nove konstelacije snaga u svetu. Ustvari došlo je do snažnog procesa globalizacije i liberalizacije, kao i do brojnih integracionih procesa na gotovo svim kontinentima. Takvi trendovi prema eksprtskim procenama nastaviće se i u 21. veku i ne samo nastaviti, već će i intenzivirati. 

    Glavne determinante procesa globalizacije su velike svetske ekonomske integracije, trans nacionalne korporacije i međunarodno tržište novca. Jasno je, dakle, da su proizvodnja, trgovina i finansije ključne komponente ovog procesa. Sve veći deo društvenog proizvoda u svetu stvara se po osnovu međunarodne razmene, međunarodne proizvodnje i međunarodnih tokova kapitala i novca. 

    Kao što se iz priloženog može videti proces globalizacije dovodi do povećanja obima svetske trgovine i uopšte do intenziviranja ekonomskih transakcija između zemalja i regionalnih grupacija. To je vrlo pozitivno sa aspekta razvoja svetske ekonomije i globalnog privrednog razvoja. Međutim, postavlja se pitanje da svi učesnici ove ,,ekonomske igre''dobijaju? Nažaost, jaki ostaju jaki, čak i jači nego ranije, a slabi ostaju na onom niskom nivou pa čak i padaju na nižu hijerarhijsku lestvicu. Razvijene zemlje i njihove grupacije nastoje da formiraju i institucionalizuju poredak koji im obezbeđuje koncentrciju moći i korišćenje sopstvrenih prednosti. To će im omogućiti povećanje društvenog proizvoda na duži rok i ne samo to, takav ambijent će im takođe obezbediti i dugoročnu kontrolu prirodnih resursa i razvojni potencijal u svetu. 


Na osnovu prethodnog obrazloženja, i tek začete debate o globalizaciji koja je zasigurno kompleksna i široka, možemo zaključiti da je objektivno sagledana i jedino ispravno sagledana kao takva prožeta kroz sve aspekte ljudskog života i delovanja. Čije ćemo delovanje osetiti u godinama što slede. 

Sa poštovanjem.               Marković Anđela 

Izvori:

- Sociologija Entoni Gidens. 

- Odbegli svet Entoni Gidens. 

- Teorijske osnove nacionalne ekonomije.